Orijentacija i mobilitet

S obzirom na to da su mobilnost i kretanje jedni od osnovnih preduvjeta za ostvarivanje neovisnog življenja kroz usluge koje nudimo potičemo, promoviramo i ohrabrujemo slijepe i visokoslabovidne osobe da postanu što samostalnije u kretanju. U tome veliku ulogu ima i dugi bijeli štap. Bijeli štap nije samo sredstvo koje koristimo kao fizičku zaštitu prilikom kretanja već ima veliku ulogu u suočavanju osoba s oštećenjem vida s fizičkim i društvenim preprekama. Bijeli štap ima veliku ulogu obilježja i identifikacije slijepih osoba, pogotovo u prometu.

Znamo li kako je sve počelo?

U početku je funkcija bijelog štapa bila ograničena na zaštitu tijela od prepreka. Tek u 20. stoljeću je došlo do značajnih promjena. Zbog napretka u cestovnom prometu bilo je potrebno identificirati slijepe osobe. Tako su već 1911. u Belgiji kao oznake korištene crvene zastave ili žute vrpce s tri crne točkice u Danskoj, Švedskoj i Njemačkoj.

Engleski fotograf iz Bristola, James Biggs izgubio je 1921. godine vid u nesreći, pa se s razlogom osjetio ugroženim u prometu. Da bi postao vidljiviji, obojio je štap u bijelu boju. Tako je postao uočljiv u cestovnom prometu.

U Francuskoj je 1930. godine Guilly d’ Herbemont dala inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka u prometu. Gospođi Herbemont su zapravo ideju za inicijativu dali pariški policajci koji su bijeli štap koristili za organiziranje prometa. Borila se za prijedlog i stekla značajan publicitet.

Godinu kasnije financirala je kupovinu 5.000 bijelih štapova, vlastitim novcem. Bez obzira na početno nepovjerenje u Francuskoj, vremenom je bijeli štap prepoznat kao simbol slijepih osoba i brzo se proširio u druge zemlje. Na ovaj način, štap je ostvario i signalnu funkciju.