29.8.2023. Danas smo se okupili u sklopu naših ekoloških-vrtlarskih aktivnosti kako bismo dublje istražili čarobni svijet začinsko-ljekovitih biljaka. Danas smo stali pred dvije posebne biljke – kadulju i metvicu.
Biljke su pažljivo urbane, a njihove mirisne listiće odvojili smo od grančica i peteljki. Tijekom ovog procesa, osjetili smo ispod prstiju teksturu i miris svake biljke, shvaćajući koliko one imaju za ponuditi.
Nakon što smo pažljivo pripremili listiće, stavili smo ih u dehidrator kako bismo ih sušili. Ova faza omogućit će nam da sačuvamo blagodati i okuse bilja za buduću upotrebu. Zamislite mirisnu šalicu čaja u hladnim zimskim danima – baš to nam ove osušene biljke omogućuju!
U nastavku donosimo zanimljive informacije o kadulji i metvici: Kadulja
latinski: Salvia officinalis
Engleski: sage
Francuski: sauge
Njemački: Salbei
Talijanski: Salvia
Opis biljke: Kadulja (žalfija, kuš) je rod jednogodišnjih i trajnih biljaka, polugrmova iz porodice usnača (Lamiaceae ili Labiateae). Naraste do 60 cm. Stabljika je četverobridna, zelena sa sitnim dlačicama. Nakon druge godine je drvenasta. Cvijet je dvousnen, obično Ijubi- častoplav. List je debeo, dlakav, s naglašenim žilama s donje strane. Rod obuhvaća oko 500 vrsta. Rastu u tropskom i suptropskom području. U nas je najvažnija ljekovita kadulja (Salvia officinalis). Raste u kamenjarima Sredozemlja. Vrlo je rasprostranjena na obali Jadranskoga mora i na otocima. Na otoku Hvaru kažu da e najbolja ondje gdje ne vidi more. Druge poznatije vrste su: uskolisna kadulja, šarena ljubičasta kadulja, puzava kadulja i muškatna kadulja.
Povijest: „Kako može ostarjeti čovjek koji ima kadulju u vrtu“ Ta se izreka u različitim varijantama pojavljuje drevnoj Kini, Perziji i Europi. Ime Salvia dolazi od latinskog salvere – biti dobra zdravlja, izliječiti, spasiti. Za Rimljane je bila sveta biljka koja se skupljala za velike svečanosti. Bila je vrlo cijenjena i kasnije u Kini, tako da su nizozemski trgovci u 17. stoljeću dobivali za jedan sanduk kadulje tri sanduka čaja.
Opis začina: Za začin se rabi svjež ili osušeni list. Osušeni list se rabi cijeli, usitnjen ili mljeven. Cvijet se rabi manje. Miris je aromatičan i sladak a okus joj je topao, gorak i opor.
Uporaba u kulinarstvu: Kadulja se najviše rabi u Ijekarstvu, a manje u pripremanja hrane. Njome se začinjava riba i meso. Najbolje se slaže s masnim pečenjima, marinadama. umacima i nadjevima. No kadulju valja rabiti oprezno: ako se imalo pretjera, prekrije druge okuse i mirise. Kaduljom se obično začinjava svinjetina, patka, jetra i kobasice. U Dalmaciji njome začinjavaju pirjanu junetinu i ribu. Poznavajuči začinsku strogoću dalmatinske kuhinje, postavlja se pitanje »Kako je moguće da se riba začinjava kaduljom? Međutim, radi se o pastrvi s kaduljom. Vrlo se zanimljiva i dobra kombinacija mirisa i okusa postiže kad narezane naranče pomiješamo s vrhnjem i začinimo mladim nasjeckanim listićima kadulje. Talijani je vole i neka od svojih najpoznatijih jela začinjavaju kaduljom: piccata, saltimbocca, osso bucco, paupiettes, riža i minestrone. Kaduljinim cvjetićima posipaju se salate. Kaduljin med je vrlo aromatičan i njime se slade biljni čajevi i alkoholna pića.
Ostalo: Kadulja pomaže u probavljanju masne i slatke hrane. Djeluje antiseptično i protugljivično. Čaj ublažava prehladu i kašalj.
Metvica
Latinski: Mentha piperita, Mentha spicata
Engleski: mint, peppermint
Francuski: menthe, menthe verte
N)jemački: minze, Pfefferminze
Talijanski: menta pepe, menta verde
Opis biljke: Metvica (Mentha) je biljni rod iz porodice usnača (Lamiaceae ili Labiateae). U rodu ima dvadesetak vrsta i velik broj podvrsta. Najrasprostranjenija je paprena metvica (M. piperita), križanac između vrsta M. aquatica i M. spicata. Drugi su nazivi: menta, papre¬na metvica i nana. List je ovalan, usiljen i naboran. Stabljika je četverobridna i razgranata u gornjem dijelu. Naraste do 1 m. Cvjetovi su grimizne boje. Potječe iz Sredozemlja a raširila se po cijelom svijetu.
Povijest: Metvicu su dobro poznavali stari narodi. Ime potječe iz grčkog mita. U nimfu Mentu zagledao se Had (Hesiod i drugi nazivaju ga i Pluton). Ljubomorna se Perzefona okomila na Mentu pa je Had Mentu pretvorio u metvicu, da bi je spasio od smrti. Židovi su stavljali metvicu na pod sinagoge, a ta se tradicija održala u talijanskim crkvama. Rimljani su mnogo rabili metvicu u kuhinji. Japanci su nosili mirisne kuglice od lista metvice.
Opis začina: Svježi ili suhi list metvice upotrebljava se kao začin. Sušeni list sporo gubi aromatična svojstva: dobar je i nakon dvije godine. Vrste i podvrste metvice razlikuju se po svojim začinskim svojstvima, no svim je metvicama svojstvena aromatičnost i svježina. Okus je slatkast i Ijutkast. U ustima izaziva osjećaj hladnoće, što potencira svježinu začinjene hrane ili pića. M. p. Citrata , mediteranska podvrsta paprene metvice, ima dodatni voćni, limunasti podton.
Uporaba u kulinarstvu: Metvica daje svježinu jelima. Čest je začin u engleskoj i američkoj kuhinji. Njome se začinjavaju mladi krumpir, rajčica, mrkva i grašak. Poznat je i umak od metvice koji poslužuju uz ovčetinu i teletinu. Najvažnija uporaba metvice je za slatka jela, voćne salate, čaj, uvarak i kakao, a naročito za čokoladu i bombone.
Uvarak od metvice vrlo je popularan kod Arapa. Na Bliskom istoku metvica se stavlja u mesna jela i složence s povrćem. Salami preljev na bazi jogurta često sadrži metvicu. Metvica je glavni sastojak mnogih likera i sirupa.
Ostalo: Paprena metvica sadrži eterično ulje u kojemu ima mnogo mentola. Uvarak se rabi kao lijek kod želučanih i crijevnih tegoba, prehlade i gripe. Nije uputno uzimati metvicu u većim količinama u trudnoći i pri bubrežnim tegobama. List tjera miševe, mrave i buhe.
Nakon radnih aktivnosti neki su se rekreirali uz el. govorni pikado, sobni bicikl , orbitrek i tjelovježbu, a neki su se uputili u kupovinu potrebnih namirnica za korisnike Udruge.
