„(In)visible artists“ – (ne)vidljivi umjetnici kroz obilježavanje međunarodnog dana tolerancije
Međunarodni dan tolerancije se svake godine obilježava 16. studenoga od 1996. godine, kad je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala sve svoje članice UN-a na obilježavanje dana poštovanja i uvažavanja drugačijih, u skladu s Deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine koja definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i pravnu i političku obvezu za pojedinca, društvene skupine i države. Tolerancija se Deklaracijom definira i kao instrument koji je prihvaćen prije više od 50 godina i naglašava potrebu za stvaranjem zakonskih okvira koji bi trebali jamčiti jednakost postupanja prema pojedincima i izjednačavanje mogućnosti društvenih skupina i pojedinih osoba u društvu u svim životnim aspektima poput zdravlja, obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i dr.
Tolerancija podrazumijeva poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti u svjetskim kulturama kao i forme izražavanja, volju i težnju prihvaćanja i uvažavanja različitosti.
Udruga slijepih u sklopu obilježavanja međunarodnog dana tolerancije pokreče inicijativu pod nazivom : „(In)visible artists“ – (ne)vidljivi umjetnici , kroz koju će se na tjednoj razini na našim mrežnim stranicama objavljivati sadržaji vezani za poznate ličnosti iz Hrvatske i svijeta koje su usprkos oštećenju vida/sljepoći postigli afirmaciju u raznim granama društvenog života (kultura, medicina, razvoj civilnog društva, ljudska prava itd.).
Ray Charles
Ray Charles Robinson rođen je davne 1930.godine, u gradiću Albany, Georgia. Od svoje pete godine počeo je gubiti vid i sa sedam godina potpuno je oslijepio. Tada ga je majka poslala u posebnu školu za slijepe i gluhe, gdje je dobio dobro obrazovanje, te naučio svirati različite instrumente. Nakon što je završio sa školovanjem odlazi živjeti samostalno , otkriva svoj dar za glazbu, te svira klavir. Započeo je glazbenu karijeru na Floridi, a 1947. preselio se u Seattle, koji je tada nudio razne mogućnosti za napredovanje u glazbenoj industriji. Imao je dosta teškoća u životu. 17 godina bio je teški ovisnik o heroinu. Uhićen je triput, ali nije bio u zatvoru nakon uspješnog odvikavanja. Kažnjen je godinom dana uvjetne kazne 1966. godine.
Njegovi prvi utjecaji bili su Nat King Cole i Charles Brown, čiji je način pjevanja i sviranja u početku i oponašao. Nakon što je potpisao ugovor za Atlantic Records, promijenio je ime iz Ray Robinson u Ray Charles, kako ga ne bi zamjenjivali s boksačem Sugar Ray Robinsonom. Napravivši nekoliko probnih snimaka za Atlantic, uspio je pronaći svoj originalni zvuk.
Prvi hit bila mu je pjesma “Mess Around“, koja je i među kritikom i mlađom publikom prošla odlično. Nakon toga su slijedili hitovi poput “I Got A Woman“, “This Little Girl Of Mine“, “Hallelujah I Love Her So“. Spojivši gospel s elementima jazza i bluesa, te tekstovima koji nikako nisu bili religijski, uznemirio je brojne vjerske fanatike, koji su tada tvrdili da tako kvari mladež.
Pravi uspjeh uslijedio je nakon zapaženog nastupa na Newport Jazz Festival s pjesmama “The Night Time Is The Right Time” i “What’d I Say“, 1957.godine. Ova druga pjesma postala je veliki hit čak nekoliko mjeseci prije nego što je uopće snimljena u studiju. Uskoro su uslijedili vrlo popularni albumi – “The Genius Of Ray Charles” (1959.) i “Ray Charles In Person” (1960.). Atlantic Rec. napustio je 1961. godine i prešao u ABC/Paramounth, koji mu je ponudio puno veću slobodu u stvaranju glazbe. Tako je Ray proširio svoje glazbene vidike, i sve više ‘prelazio’ u pop glazbu. U tom razdoblju su nastali njegovi veliki hitovi “Unchain My Heart” i “Hit The Road, Jack“.
The Genius je tijekom svoje karijere sudjelovao u promicanju ljudskih prava, posebice Afroamerikanaca. Jedan od njegovih značajnih ‘poteza’ bilo je odbijanje održavanja koncerta u državi Georgia, zbog segregacije publike. Naime, Georgia je u tom razdoblju bila jedna od tada još rijetkih država u SAD-u, u kojoj je vrijedio zakon da u koncertnim dvoranama crnci ne smiju biti ‘pomiješani’ s bijelcima, već u dijelovima koji su posebno označeni i predviđeni za njih. Neki podaci kažu kako je Rayju tada bio zabranjen bilo kakav koncert u Georgiji, dok drugi kako je samo morao platiti vrlo visoku odštetu organizatoru koncerta. No bilo kako bilo, sigurno je da je 1979.godine njegova obrada pjesme “Georgia On My Mind” postala himnom te istoimene države.
Popularnost mu se ponovno vratila u kasnim ’80-ima, kada su njegove pjesme iskorištene u tada popularnim humorističnim serijama. Postao je i zaštitnim licem za reklame Diet Pepsi, a rečenica koju je izgovorio u toj reklami: “You’ve got the right one, baby!” postala je vrlo popularna među tinejdžerima. U ranim 90-ima gostovao je u brojnim pjesmama svojih kolega glazbenika; između ostalog u pjesmi INXS-a “Please (You’ve Got That…)”, te pjesmi svog dugogodišnjeg prijatelja Quincy Jonesa “I’ll Be Good To You”.Svoj posljednji nastup održao je 30. travnja 2004. godine, u Los Angelesu. Zbog zdravstvenih problema morao je prekinuti turneju predviđenu za nadolazeće ljeto. Od posljedica bolesti jetre Ray The Genius Charles je preminuo 10. lipnja 2004. godine u svome domu na Beverly Hillsu, u uskom krugu obitelji. O velikom značenju ovoga glazbenika govori i činjenica da je njegov album “Genius Loves Company“, koji je izdan posthumno, dobio Grammyja u kategorijama ‘Album of the Year’ i ‘Record of the Year’. Dodjela Grammy nagrada 2005. bila je posvećena njemu, a također je i snimljen film o njegovu životu, jednostavnog naziva “Ray“, u kojemu glavnu ulogu ima Jamie Foxx, koji je za tu ulogu dobio i Oscara. Ovaj biografski film obuhvaća razdoblje Charlesova života od trenutka kada je ušao u autobus za Seattle, te korak po korak postao legendom svjetske glazbene scene.
Ženio se dva puta, ali se oba puta razveo. Ipak sa sedam različitih žena začeo je 12-ero djece, a nadživjelo ga je 21 unuče i petero praunučadi. Ray Charles umro je na Beverly Hillsu 10. lipnja 2004. u 73. godini od posljedica bolesti jetre.
Best off Ray Charles
https://www.youtube.com/watch?v=E2PglxuFtUg
